Satelitska Antena - OPCENITO

Satelitska TV je samo drugačiji način emitiranja radio i TV programa od klasične (zemaljske) televizije, pri čemu se umjesto zemaljske mreže predajnika i repetitora za prijenos TV programa koriste sateliti. Time se postiže velika teritorijalna pokrivenost TV signalom (obično je to cijele kontinent a i više), kvaliteta slike i tona je neusporedivo bolja, smetnje i ostale pojave prisutne kod zemaljske televizije praktično i ne postoje, broj programa koji se mogu pratiti trenutno prelazi par tisuća različitih TV i radio programa u analognom ili digitalnom formatu.

   Sateliti su raspoređeni po Klarkovom pojasu tj. po geostacionarnoj putanji na udaljenosti od 36000 km od zemlje i međusobno su razmaknuti par stupnjeva. Na jednoj poziciji se može nalaziti jedan satelit ili više njih koji su grupirani na tom mjestu (na primjer: grupa satelita na 19,2 stupnjeva istočno ASTRA 1 koju čini 8 satelita). Zavisno od satelita na koji smo usmjerili antenu broj programa koji se mogu pratiti varira između desetak do preko par stotina.

   TV programi se dijele na one koje možemo slobodno gledati (na koje se ne plaća pretplata) i  koje možemo pratiti samo sa sustavom koji posjeduje dekoder. Da bi se mogli gledati kodirani programi, osim potrebe da se posjeduje dekoder, potrebno je i platiti pretplatu za programe koje hoćemo pratiti. Plaćanje pretplate se realizira preko kupovine (originala ili piratske verzije) dekoder kartica koje se ubacuju u dekoder i samim tim smo u mogućnosti da gledamo te programe. Od poznatijih programa koji su kodirani su: MTV , Discovery , Filmnet ,TV1000, VH1 , SKY One, SKY movies , Eurotica/Rendez Vous...
   Pored podjele programa na one koji se slobodno mogu primati i na one koji se ne mogu, TV programi su svrstani u više kategorija prema programskim sadržajima koje pretežno emitiraju, tako da imamo dječje programe (crtani filmovi, dječje serije), filmske programe (premijerni, klasični filmovi), Informativni programi (sa vijestima, vremenskim prognozama, burzovnim informacijama), sportski programi (sportski prijenosi, formula 1), porodični programi (serije, kvizovi), muzički programi (spotovi, koncerti), programi (od svega po malo). Satelitski TV programi nude priličan broj kvalitetnih emisija, svjetskih novosti iz svih oblasti, tako da imamo priliku dosta da saznamo i vidimo što nam je uslijed slabe domaće ponude uskraćeno.

    Osnovni satelitski sistemi se sastoje od antene (tanjura), konvertora (LNB-a) i satelitskog prijemnika (receivera). U zavisnosti od svake komponente zavisit će i kvaliteta slike, zvuka i komfora.
   Antena (tanjur) fokusira primljeni TV signal ka konvertoru koji će ga primiti i dalje obraditi - znači ima ulogu reflektora. Od njene preciznosti i veličine uveliko zavisi kvaliteta i intenzitet primljenog TV signala. Ukoliko je TV signal slabiji to je potrebnija antena što većeg promjera. Veoma je bitna preciznost izrade antene, da nije mehanički deformirana jer u protivnom, fokus same antene je nepravilan i njena funkcionalnost više ne odgovara njenoj veličini.
   Postoji više različitih konstrukcijskih rešenja satelitskih antena pri čemu su trenutno najrasprostranjenije ofset antene zbog jeftinije izrade i lakšeg održavanja. Također postoje varijante za fiksne i za pokretne sisteme. Za naše podneblje ofset antena promjera 90cm sasvim zadovoljava uobičajene potrebe.
   Konverter (LNB) se nalazi u fokusu satelitske antene i ima zadatak da primi signal, malo ga pojača, izdvoji odgovarajuću polarizaciju i "prebaci" ulazni signal u rasponu od desetak i više GHz u širinu 0.7-2 GHz kako bi se mogao prenijeti koaksijalnim kabelom do satelitskog prijemnika. Postoji dosta modela i vrsta a koji će se odabrati zavisi od tipa antene i sume koja se želi odvojiti za ovu stavku. Za osnovne varijante univerzalni (isti se naziva digitalnim ako se želi prodati skuplje) konvertori firmi Cambridge ili Sharp završavaju posao. Prijemnik (receiver) iz signala koji mu stiže posredstvom kabela iz konvertora i antene izdvaja odabrani TV program i prosljeđuje ga TV aparatu.
   Postoji priličan broj proizvođača satelitskih prijemnika koji se međusobno razlikuju po kvalitetu izrade, broju antenskih ulaza, komforu prilikom korištenja i mogućnošću upravljanja motorom. Također ih dijelimo na analogne i digitalne, mada postoje i kombinirani ( oba u jednom i analogni i digitalni). U neku osnovnu klasu tih uređaja spadaju prijemnici iz serija: Protec, Morga's, Mascom, Kamm, Clark, Strong, Neuhsat, dok kvalitetnije prijemnike proizvode: Nokia, Pace, Echostar, Drake, Philips, Grundig,...    Satelitski prijem se može podijeliti i pratiti na više načina.
1. OSNOVNI FIKSNI SISTEM
   To je najrasprostranjenija varijanta kako zbog niske cijene tako i zbog činjenice da se većina ljudi zadovoljava sa par sportskih programa (DSF i Eurosport) i nekoliko informativnih programa koji se emitiraju sa ASTRA satelita. Obično se usmjerava na ASTRA satelite ili HOTBIRD zavisno od govornog područja ili vrsti programa. Omogućava prijem programa sa samo jednog satelita i to oko 120-ak TV program i par desetina radio programa. Sistem sadrži obično antenu 90cm, prijemnik i konverter (LNB).  
  2. FIKSNI SISTEM SA DVA LNB-a
    Po nama najoptimalnija varijanta za kupovinu jer se za 70-ak dem više u odnosu na osnovne sisteme dobiva sistem koji omogućava da pratimo oko 200 TV programa i isto toliko radio programa sa satelita ASTRA1A/B/C i HOTBIRD1/2/3/4/5. Sistem se sastoji od: antene 90cm, dva konvertora i dodatnog nosača za drugi konvertor i satelitskog prijemnika sa 2 IF ulaza ili satelitskog prijemnika sa 1 IF ulazom. Prva varijanta zbog veće cijene satelitskog prijemnika koji imaju dva IF ulaza za LNB se manje upotrebljavala. U drugoj varijanti da bi mogli pratiti drugi satelit koriste se swicheri 22kHz (elektronski prekidač) i u novije vrijeme pojavom digitalnih sistema DiSEqC swicheri. Ako namjeravate kupiti satelitski sistem za praćenje dva satelita preporučamo Vam da se odlučite na kupovinu sa DiSEqC swicherom. Mala razlika u cijeni od swichera 22kHz, a imate pripremljen sustav za praćenje u digitalnom sistemu.  

3. POKRETNI ( MOTORNI ) SATELITSKI SISTEMI
   Pokretni sistemi nam omogućavaju praćenje programa sa svih satelita koji su nam optički vidljivi, a to je obično od 40 stupnjeva istočno do 40 stupnjeva zapadno. Sistem se obično sastoji od antene već od 90cm sa polarmountom, motora 10" na više, konvertora i satelitskog prijemnika sa ugrađenim pozicionerom (elektronskim sklopom, najbolje da je ugrađen u prijemniku koji upravlja radom motora). Promjena satelita se odvija potpuno automatski, naše je samo da mijenjamo programe i malo pričekamo da motor dovede antenu na pravu poziciju. Cijene sistema takvog sistema naravno ovisi o opremi koja je ugrađena.
   U suštini prava vrijednost pokretnog sistema se vidi tek kad ga opremimo sa digitalnim prijemnikom i dekoderom pošto je sada većina dobrih programa koje su emitirali ostali sateliti bez ASTRE i HOTBIRD-a prešla u digitalno emitiranje ili je kodirana. Ranije bilo je dosta kvalitetnih programa koji su emitirani slobodno sa nekih manje atraktivnih pozicija, a bili su kodirani ako su emitirani sa ASTRE, sve u funkciji popularizacije tih satelitskih pozicija. U tom slučaju bili bi u mogućnosti da pratimo preko 400 nekodiranih TV programa ( analognih ili digitalnih ) i par stotina radio programa.

4. ZAJEDNIČKI SATELITSKI SISTEMI
    Pored individualnih sistema namijenjenih pojedinačnim korisnicima postoje varijante satelitskih sistema namijenjene za više korisnika. Može se izvesti na dva načina. Upotrebom Multiswitcha (elektronskog razdjelnika) da bi u svakom stanu ili apartmanu mogli koristiti satelitski prijemnika i time zadržali komfor, tj. Iskoristili maksimalno koliko možemo pratiti programe sa jednog, dva ili više satelita. Takva antenska instalacija izvodi se na taj način da se koristi zajednički satelitski tanjur, jedan ili dva dupla LNB-a ovisno o tome koliko se želi pratiti satelita, multiswicha koji kabel vodi direktno i neprekinuto do satelitske utičnice koja se nalazi u stanu ili nekom apartmanu. Postoje naravno varijante da li je LNB i multiswich predviđen za mogućnost praćenja analognog ili digitalnog sistema.
   Ukoliko imamo u nekoj zgradi ili samo jednom ulazu 30-ak više stanova onda je moguće u postojeći antenski sistem dodati i satelitske TV programe. Takav sistem, ako je spojeno više zgrada, naziva se kablovskim sustavom. Mana takvog sistema je nemogućnost praćenja programa kao i u individualnom sistemu, ali u samom kablovskom sustavu omogućava stanovnicima mogućnost praćenja programa kojima je zbog brdovitog ili koji su zaklonjeni zgradama pratiti domaće programe klasične zemaljske TV sa puno manjeg investiranja. Također u kablovske sustave je moguće ugraditi razne dekodere za kodirane programe. Pomoću kablovski sustava obično se prati cca 15 - 20 satelitskih i 5 - 8 domaćih TV programa.

 5. DIGITALNI SISTEM
    I u satelitskoj televiziji važi pravilo "koliko para toliko i muzike" tako da svaki sistem opravdava svoju cijenu. U jeftinijim varijantama uskraćeni smo za određeni komfor, broj programa koji se mogu pratiti, dodatnim mogućnostima i sl. koje nude kvalitetnije varijante. U svakom slučaju isplati se dodati malo novca i kupiti malo kvalitetniju varijantu i biti "miran", jer problemi koji mogu nastupiti sa jeftinijom opremom i nepostojanje prave garancije, nemogućnost kasnije dogradnje, mogu nam odnijeti više novca nego sto bi sačuvali kupovinom najjeftinije varijante. Digitalna TV je noviji način emitiranja programa pri čemu se otklanjaju mnogi problemi prisutni u emitiranju zemaljske televizije, a i istovremeno se racionalnije koristi frekventni opseg određen za TV tako da se umjesto klasičnog analognog satelitskog TV programa može emitirati do desetak digitalnih TV i radio programa po istom transponderu. Sve ovo prati i dosta niža cijena zakupa transpondera pa je i emitiranje programa preko satelita jeftinije, što je rezultiralo eksplozijom novih programa.
    Da bismo pratili digitalne programe kao prvo treba nam kao i u analognom sistemu, satelitska antena (tanjur) od 90cm, potreban je i standardni univerzalni konvertor (neki ga nazivaju i ''digitalnim'' LNB-om), a takvi se skoro danas jedino i mogu naći. Ovo bi bili preduvjet, a glavno je nabaviti digitalni prijemnik. Ukoliko imamo analogni sistem sa univerzalnim LNB-ima digitalni se jednostavno dodaje uz već postojeći analogni prijemnik. Digitalnih prijemnika trenutno ima više modela sa različitom cijenom i mogućnostima i najvažnije stvari stabilnosti u radu. Pored same stabilnosti u radu, koja je definirana samim softver u prijemniku, bitno je i da li softver omogućava nadogradnju novijom verzijom, koliko često se mijenjaju verzije softvera, da li možete podešavati sve parametre TV programa ( naročito PID kodove ), njegova brzina rada jer promjena kanala nije trenutna. Od 2004-te u USA i 2005-e u Europi svi TV kanali trebali bi prijeći na digitalnu TV i to će biti kraj analogne televizije u obliku u kojem je sad pratimo.

Translate